ZAŠTO BI SE TREBALI UČLANITI U
HRVATSKU BRATSKU ZAJEDNICU U AMERICI?

    Evo i nekoliko valjanih razloga zbog kojih bi se trebali učlaniti u našu najstariju, najveću i najugledniju hrvatsku udrugu izvan domovine Hrvatske:

    1. Upisom u HBZ pridružujete se brojčano velikoj obiteljskoj zajednici koja ima ogroman utjecaj u Američkom, Kanadskom i Hrvatskom javnom životu. Brojčanim rastom svojeg članstva jača i glas Zajednice što je od goleme važnosti pri zaštiti članstva i hrvatskog identiteta.

    2. Prema zapisima iz Glavnog ureda Zajednice u Pittsburghu, gdje je uredno vođena evidencija svake pošiljke i primaoca u domovini, pomoć je poslana u vrijednosti preko 25 milijuna dolara.
    Odmah na početku Domovinskog rata Zajednica je osnovala "CFU Croatian Humanitarian Aid Fund" u kojem je skupljeno u gotovini preko 1 milijun i 200 tisuća američkih dolara radi pomoći narodu u domovini. Fond još i danas djeluje te se pomoć šalje najpotrebnijima, a jedna od posljednjih je poslana u Split, dječjoj ustanovi i sirotištu "Samaritanac" u iznosu od 51.513 američkih dolara. Kroz Dora zakladu skrbila je i još i danas brine o djeci siročadi Domovinskog rata. Danas, još uvijek na popisu drži preko 600 djece o kojima se brine s godišnjom pomoći od 600 američkih dolara po djetetu. Potrebe još uvijek postoje ali ni Zajednica ne sustaje. Danas se vodi velika sabirna akcija za pomoć bolnici u Ogulinu.

    3. Zajednica izdaje tjedno glasilo "Zajednčar" koji se tiska u 36 tisuća primjeraka. To je ujedno i najveće i najstarije hrvatsko novinsko izdanje u dijaspori. "Zajedničar" je službeno glasilo članstva ali prenosi i druge razne događaje iz Amerike, Kanade i Hrvatske. Brine se o gospodarstvu, kulturi, sportu i općenito lijepom glasu članstva HBZ te hrvatskog naroda. Promiče književna i intelektualna stvaralaštva.

    4. Zajednica je i prava Matica hrvatskih doseljenika na sjevernoameričkom kontinentu. Brine se o svemu što je niklo od tog malog ali poštenog hrvatskog roda. Zato je poznata još i pod imenom: Zajednica koja mari! Veže sva pokoljenja koja su ovdje doselila ili nikla pa tako ostavlja ne samo trag hrvatske postojanosti ovdje već i čuva razne podatke o našem narodu, knjige, glazbene vrpce, muzičke instrumente, narodne nošnje i drugo. Prema nekim procjenama ima i najveću zbirku muzičkih vrpci. Na taj način ne samo da čuva i okovječuje našu kulturu već i pomaže mnogim zvijezdama hrvatske estrade sa promidžbom njihovih skladbi i kulturnog stvaralaštva.

    5. U elitnoj zgradi, gdje vodi svoje poslovanje na suvremen i tehnološki način (sve je kompjuterizirano), postoji i hrvatski muzej. Ovo je najveći hrvatski muzej u inozemstvu. Tako da je veliki ponos svakog Hrvata posjetiti ove uredske prostorije u Pittsburghu. Mnoštvo našeg naroda posjeti ove prostorije tijekom godine i to iz svih krajeva svijeta. Pojedinci poklone razne predmete muzeju tako da broj eksponata stalno raste.

    6. Zajednica se brine i o stipendijama za svoje studente-članove na sveučilištima. Dosada je pomogla više od 6 tisuća studenata iz svojih školarinskih zaklada. Ne samo to, već se gospodarski brine o rastu broja školskih zaklada te o rastu njihovih fondova. Tako da mnogi odsjeci Zajednice ulažu novčana sredstva u školarinske zaklade a zarađenim kamatama na ulog godišnje se nagrađuju sveučilištarci.

    7. Zajednica inicira, organizira i pomaže razna sportska natjecanja i turnire. Pokrovitelj je i organizator mnogih sportskih priredbi širom sjevernoameričkog kontinenta. Organizira mnoga natjecanja, lokalnog i nacionalnog karaktera u košarci, softbalu, kuglanju, boćanju, tenisu i skijanju. Na prošloj 20. konvenciji Zajednice u Londonu (Ontario) i nogomet je dobio zeleno svijetlo. S ovim ne samo da Zajednica promiče sportsku kulturu i duh, već širi prijateljstvo i zajedništvo, među svojim članovima i prijateljima.

    8. Zajednica se diči i sa dva velika festivala tamburice i kola: Omladinski festival tamburice koji se održava svake godine početkom srpnja i Odrasli tamburaški festival koji se održava početkom mjeseca studenog. Tako u svojim redovima, danas uključivši Republiku Hrvatsku, ima preko 50 omladinskih ansambala te oko 30-tak odraslih. Taj mali žičani instrument, kojeg zovemo tamburicom veže članstvo Zajednice, čuva i prenosi hrvatske kulturne vrijednosti na mlade i nove naraštaje. Mnoga djeca ne znaju hrvatski jezik ali lijepo i čisto pjevaju naše pjesme te igraju kola. Članovi HBZ ne samo da su sačuvali naše kulturno blago, među drugim daleko jačim etničkim skupinama, već su dali veliki prilog kulturnom stvaralaštvu našeg naroda ovdje u Americi i Kanadi. Mnogi su postali majstori izrade žičanih instrumenta, učitelji sviranja tamburice i igranja kola te poznati glazbenici i koreografi. O narodnim nošnjama da i ne spominjemo. Sačuvani su mnogi originali doneseni i naslijeđeni od predaka, mnogi napravljeni ovdje a mnogi dobiveni na poklon od rođaka iz Hrvatske. Njihova vrijednost je neprocjenjiva a broj neutvrđen.

    9. Sa osnivanjem odsjeka HBZ u Zagrebu, Ogulinu, Koprivnici, Osijeku, Rijeci, Splitu i Županji okrenuta je nova stranica povijesti HBZ-a. O ovakvoj ideji utemeljitelji Zajednice nisu eventualno ni sanjali. S ovim je HBZ sagradila most koji veže naš narod u ove tri zemlje: Hrvatskoj, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Most povratka, veze, prijateljstva, potpore, suradnje, razmjene iskustva i rada te iznad svega: most zajedništva. A, zajedništvo HBZ promiče već 109 godina. Na ovaj način ne samo da ćemo zajedno imati najbolje pokriće u životnom osiguranju, te skrb kroz druge potporne programe, već ćemo snažnije moći čuvati naše kulturne vrijednosti, nacionalno obilježje i graditi sretniju budućnost za naša buduća pokoljenja. Koristi su neprocjenjive.

9. veljače 2007. (fb)